ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU

Transcription

1 HUMAN RIGHTS COMMISSION WITHIN THE CONSTITUTIONAL COURT OF BOSNIA AND HERZEGOVINA KOMISIJA ZA LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE ODLUKA O PRIHVATLJIVOSTI I MERITUMU Predmeti br. J.I. i Cvjetko RISTIĆ protiv BOSNE I HERCEGOVINE i FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine na zasjedanju u plenarnom sastavu od 10. septembra godine sa sljedećim prisutnim članovima: Gosp. Jakob MÖLLER, Predsjednik Gosp. Miodrag PAJIĆ, Potpredsjednik Gosp. Želimir JUKA Gosp. Mehmed DEKOVIĆ Gosp. Andrew GROTRIAN Gosp. J. David YEAGER, Arhivar Gđa Olga KAPIĆ, Zamjenica arhivara Gđa Meagan HRLE, Zamjenica arhivara Razmotrivši gore spomenute prijave podnesene Domu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu u skladu sa članom VIII(1) Sporazuma o ljudskim pravima (u daljem tekstu: Sporazum) sadržanom u Aneksu 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini; Konstatujući da je Dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu (u daljem tekstu: Dom) prestao postojati 31. decembra godine i da je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Komisija) dobila mandat prema Sporazumu u skladu sa članom XIV Aneksa 6 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini koji je zaključen 22. i 25. septembra godine (u daljem tekstu: Sporazum iz godine) da odlučuje o predmetima podnesenim Domu do 31. decembra godine; Usvaja sljedeću odluku u skladu sa članovima VIII(2) i XI Sporazuma, članovima 5. i 9. Sporazuma iz godine, kao i pravilima 32., 50., 54., 56. i 57. Pravila procedure Komisije:

2 I UVOD 1. Podnosioci prijava su državljani Bosne i Hercegovine srpske nacionalnosti. Prije izbijanja oružanog sukoba u Bosni i Hercegovini živjeli su na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Svoje pravo na penziju su ostvarili kod Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Fond SRBiH). U toku oružanog sukoba podnosioci prijava su primali svoje penzije kod Javnog fonda penzijskog i invalidskog osiguranja Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond RS). Poslije rata podnosioci prijava su se vratili u predratne domove i trenutno žive na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Međutim, podnosioci prijava i dalje primaju penzije od Fonda RS iako su većinu svog staža osiguranja stekli radeći na sadašnjoj teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Oni žele da im penzije isplaćuje Federalni zavod penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljem tekstu: Fond FBiH) 2. Podnosioci prijava se žale na razliku između penzija koje bi primali od Fonda FBiH u odnosu na penzije koje primaju od Fonda RS, jer su penzije u Federaciji Bosne i Hercegovine veće. Čini se da prijave pokreću pitanja prema članu 1. Protokola br. 1. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima (u daljem tekstu: Konvencija) i članu 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (u daljem tekstu: Ugovor). 3. S obzirom na sličnost između činjenica u predmetima i žalbenih navoda podnosilaca prijava, Komisija je odlučila da ove prijave spoji u skladu sa pravilom 32. Pravila procedure Komisije. II POSTUPAK PRED DOMOM I KOMISIJOM 4. Prijave su podnesene 14. januara godine. Komisija je razmatrala predmete na svom zasjedanju 9. marta godine i odlučila da predmete proslijedi tuženim Stranama radi zapažanja o prihvatljivosti i meritumu prema članovima 8. i 13. Konvencije, članu 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju i članu 9. Ugovora u vezi sa navodnom diskriminacijom. 5. Prijave su proslijeđene tuženim Stranama 17. marta godine i 18. marta godine. 6. Federacija Bosne i Hercegovine je 19. aprila godine dostavila Komisiji svoja pismena zapažanja o prihvatljivosti i meritumu prijava. Bosna i Hercegovina nije dostavila svoja zapažanja Komisiji. 7. Podnosilac prijave u predmetu CH/03/12861 J.I. je 7. maja godine dostavio Komisiji svoj odgovor na zapažanja Federacije Bosne i Hercegovine. 8. Federacija Bosne i Hercegovine je 10. juna godine dostavila Komisiji dodatne informacije. 9. Komisija je raspravljala o prihvatljivosti i meritumu prijava 6. maja 2004., 8. jula 2004., 7. septembra i 10. septembra godine. Posljednjeg spomenutog datuma spojila je prijave i usvojila ovu odluku. III ČINJENICE A. Činjenice u vezi sa penzijskim sistemom 10. Komisija podsjeća da je Dom detaljno razmatrao karakteristike penzijskog sistema u Bosni i Hercegovini u svojoj odluci u predmetu br. CH/02/8923 Kličković i dr. (odluka o prihvatljivosti i meritumu, uručena 10. januara 2003., Odluke januar-juni 2003.). Činjenice koje su karakteristične za penzijski sistem u Bosni i Hercegovini izložene su na sljedeći način: 2

3 8. U bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (u daljem tekstu: SFRJ), šest Socijalističkih Republika je upravljalo civilnim penzijama, prema svojim zakonima i institucijama. Između ostalog, Zakon o osnovnim pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja na nivou države ( Službeni list SFRJ, brojevi 23/82, 77/82, 75/85, 8/87, 65/87, 87/89, 44/90 i 84/90) je garantovao jednaka minimalna prava svakom građaninu SFRJ i regulisao prava osoba koje su preselile iz jedne republike u drugu. 9. Oružani sukob je donio slijedeće promjene, penzije u Bosni i Hercegovini su regulisane od strane tri posebna fonda: Društveni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Fond u Sarajevu), Zavod mirovinskog i invalidskog osiguranja Mostar (u daljem tekstu: Zavod u Mostaru) i Javni fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske (u daljem tekstu: Fond RS). Fond u Sarajevu i Zavod u Mostaru su se kasnije, nakon Odluke Visokog predstavnika 1 iz novembra godine, spojili u Federalni zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje (u daljem tekstu: Federalni zavod), koji je počeo sa radom od 1. januara godine. Trenutno postoji jedan penzijski fond u Federaciji i jedan u Republici Srpskoj, i svo zakonodavstvo, koje se direktno tiče penzijskih sistema, se donosi na nivou entiteta. 10. Osnovni obračunski plan za određivanje prava na penzijsko-invalidsko osiguranje je različit u svakom od entiteta. Tako su penzije u Republici Srpskoj znatno niže. U martu godine prosječna penzija u Federaciji je iznosila 190 KM, a u Republici Srpskoj 120 KM. Minimalna penzija propisana zakononom u Federaciji Bosne i Hercegovine je 140 KM, dok je minimalna penzija u Republici Srpskoj 80 KM Sistem penzijskog osiguranja u Bosni i Hercegovini, naslijeđen od bivše SFRJ, je zasnovan na principu plati i idi tako da se doprinosima iz plaća trenutno zaposlenih radnika isplaćuju penzije sadašnih penzionera. Dakle, kada novac uđe u sistem kao doprinos on se odmah isplaćuje kao penzija, umjesto da postane kapital koji donosi dobit, odakle se dobit isplaćuje kao penzija. Kada se trenutno zaposleni radnik penzioniše, doprinosi iz plaća buduće generacije radnika će isplaćivati penzije sadašnjih radnika. Zbog toga je penzijski sistem kao cjelina imao karakter sistema općeg socijalnog osiguranja. Ovo je takođe slučaj sa sadašnjim fondovima Federacije i Republike Srpske. 12. Zavod u Mostaru, Fond u Sarajevu i Fond RS su 27. marta godine zaključili Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljem tekstu: Sporazum o penzijama) ( Službeni glasnik Republike Srpske u daljem tekstu SGRS -, br. 15/00 od 5. juna 2000.; Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine u daljem tekstu SNFBiH - br. 24/00 od 30. juna 2000.), po kome je dogovoreno da će fond, koji je do stupanja na snagu ovog Sporazuma vršio isplatu penzija korisnicima penzija, nastaviti sa isplatama istih penzija bez obzira na privremeno ili stalno mjesto boravka korisnika penzija. Sporazum o penzijama je stupio na snagu 18. maja godine. Zakonodavstvo koje je korišteno u Sporazumu o penzijama je nabrojano u preambuli kao član 205(2) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Republike Srpske (SGRS brojevi 27/93, 14/94, i 10/95) i članu 82(4) Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije (SNFBiH, br. 29/98). 13. Fond RS-a, po ovlaštenju Vlade Republike Srpske 3, je jednostrano raskinuo Sporazum o penzijama u februaru (SGRS br. 10/02 od 4. marta godine). Prema izvještaju Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice 4 (u daljem tekstu: UNHCR) iz juna godine, uprkos svom povlačenju iz Sporazuma, Fond Republike Srpske je nastavio da isplaćuje penzije onim korisnicima penzija koji su već bili priznati kao njeni 1 Odluka Visokog predstavnika kojom se nameće Zakon Federacije o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja, 12. novembar godine (SN FBiH, br. 49/00, 27. novembar godine). 2 Ured Visokog predstavnika, Economic Newsletter, Vol. 5, broj 1, mart godine 3 U skladu s članom 34., stav 2. Zakona o Vladi Republike Srpske (SGRS br. 3/97 i 3/98), Vlada RS je na sjednici od 13. februara usvojila odluku kojom se daje pristanak za raskidanje Sporazuma. 4 Ažurirano stanje: Penzijsko i invalidsko osiguranje u i između Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Savezne Republike Jugoslavije u kontekstu povratka izbjeglica i raseljenih lica, Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice, juni str. 6 (u daljem tekstu: Izvještaj UNHCR-a). 3

4 korisnici. Sa svoje strane, Federalni zavod je izjavio da će i dalje postupati u skladu sa Sporazumom i plaćati svoje korisnike penzija koji sada žive u Republici Srpskoj Prema izvještaju UNHCR-a iz juna godine, neusklađenost zakonodavstva između dva entiteta i nedostatak zakonodavstva na državnom nivou, koje bi regulisalo penzije i druge socijalne povlastice, uzrokuju probleme raseljenim licima i povratnicima. Posebno, ovi problemi proizlaze iz različitih planova proračuna penzija i različitih iznosa penzija u svakom entitetu Kao primjer u praksi, osoba koja je penzionisana i primala penziju u Sarajevu prije oružanog sukoba, a kasnije počela primati penziju iz Fonda Republike Srpske, nakon što je otišla u Republiku Srpsku, će nakon povratka u Sarajevo nastaviti primati nižu penziju iz Fonda Republike Srpske. Takav povratnik, dok prima manju penziju iz Fonda Republike Srpske, će se takođe tako suočiti sa većim troškovima života u Sarajevu nego u Republici Srpskoj. Štaviše, takav povratnik će primati znatno manju penziju od osobe koja je plaćala slične penzijske doprinose za vrijeme radnog staža, ali je ostala u Federaciji cijelo vrijeme oružanog sukoba. 16. Prema raznim međudržavnim sporazumima o penzijskim povlasticama, neki civilni penzioneri iz Federacije Bosne i Hercegovine koji su otišli u druge države za vrijeme oružanog sukoba, su nastavili da uživaju puna prava na penziju iz Fonda Federacije. Na primjer, u skladu sa Sporazumom o socijalnom osiguranju potpisanim između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske ( Službeni glasnik Bosne i Hercegovine u daljem tekstu SGBiH - Dodatak o međunarodnim sporazumima, br. 6/01 od 11. oktobra 2001.), odgovorni domaći nosioci osiguranja su obavezni da plaćaju punu penziju korisniku penzije, iako ta osoba boravi u drugoj državi sa kojom Federacija Bosne i Hercegovine ima potpisan sporazum. Prema UNHCR-u, nije bilo nikakvih prijavljenih problema vezanih za izbjeglice iz Bosne i Hercegovine koji primaju pune penzije u Hrvatskoj. 7 Od juna godine slični sporazumi su potpisani i implementirani između Bosne i Hercegovine, Austrije i Turske, dok su drugi takvi sporazumi bili u pripremi. 8 Prema OHR-u, korisnici penzija iz Bosne i Hercegovine su primali penzije u 23 države (uglavnom u Hrvatskoj i Njemačkoj) u junu godine Komisija uočava da se navedena analiza činjenica u potpunosti odnosi i na predmete podnosilaca prijava te će ih koristiti u ovoj odluci. B. Činjenice u pojedinačim predmetima 1. Predmet br. CH/03/12861, J.I. 12. Podnosilac prijave je penzionisan privremenim rješenjem u Tuzli godine. Tuzlu je napustio zbog rata. U toku rata podnosiocu prijave penziju je isplaćivao Fond RS koji je nastavio isplaćivati penziju podnosiocu prijave i nakon rata. Podnosilac prijave navodi da se u aprilu godine vratio u Tuzlu. Podnosilac prijave i nakon povratka prima penziju od Fonda RS. 2. Predmet br. CH/03/12862, Cvjetko RISTIĆ 13. Podnosilac prijave je penzionisan rješenjem penzijskog Fonda RS Filijala Bijeljina 11. februara godine. Podnosilac prijave navodi da je čitav svoj radni vijek radio u Tuzli, na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine. Tuzlu je napustio zbog rata, ali se kasnije vratio. Podnosilac prijave i nakon povratka prima penziju od Fonda RS. IV RELEVANTNE ZAKONSKE ODREDBE 5 Isti izvor na str. 7, Isti izvor na str. 7 7 Izvještaj UNHCR-a na str Ured Visokog predstavnika, Ljudska prava i vladavina zakona, Pristup penzijama: Pregled trenutne situacije u Bosni i Hercegovini, juni str Isto na str. 3 4

5 14. Prema članu III(3)(a) Ustava Bosne i Hercegovine, sve državne funkcije i ovlasti koje nisu izričito naznačene Ustavom pripadaju entitetima. Ustav ne obrađuje pitanje penzijskih sistema, pa se zato svo relevantno zakondavstvo koje reguliše to pitanje donosi na nivou entiteta. U Federaciji, glavno relevantno zakonodavstvo je Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine u daljem tekstu: SNFBiH, br. 29/98 od 23. jula 1998.), koji je dopunjen Odlukom Visokog predstavnika o izmjenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije (SNFBiH br. 49/00 od 27. novembra 2000.) i Odluka Visokog predstavnika kojom se nameće Zakon o organizaciji penzijskog i invalidskog osiguranja Federacije (SNFBiH br. 49/00 od 27. novembra 2000.). 15. Član 146. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije predviđa sljedeće: Državljani Bosne i Hercegovine, korisnici prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja nastavljaju koristiti stečena prava kod nosioca osiguranja na teritoriji Federacije. Korisnicima penzija koji su penziju ostvatrili u republikama bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a koji su državljani Federacije i imaju prebivalište na teritoriji Federacije, ukoliko im se penzija ne isplaćuje kod nosioca osiguranja kod koga je ostvareno pravo na penziju, do zaključivanja ugovora o socijalnom osiguranju sa odnosnim državama, isplaćivaće se akontacija penzije. 16. Član 82., stav 4. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju Federacije (SNFBiH br. 29/98, 49/00 i 32/01) predviđa sljedeće: Staž osiguranja kod različitih nosilaca penzijskog i invalidskog osiguranja u Federaciji i Republici Srpskoj priznavaće se u skladu sa ugovorom zaključenim između navedenih subjekata. 17. Sporazum o međusobnim pravima i obavezama u sprovođenju penzijskog i invalidskog osiguranja (u daljem tekstu: Sporazum o penzijama), u članu 2. predviđa: Nosilac osiguranja koji je korisniku penzije vršio isplatu penzije na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma nastavlja isplatu penzije, bez obzira na mjesto prebivališta ili mjesto boravka korisnika penzije. Korisniku penzije kojem je vršena isplata penzije od aprila godine ali je prekinuta prije stupanja na snagu ovog Sporazuma, penziju će isplaćivati nosilac osiguranja koji je posljednji izvršio isplatu penzije. Zakonodavstvo koje je korišteno u Sporazumu o penzijama je nabrojano u preambuli kao član 205. stav 2. Zakona o penzijskom invalidskom osiguranju Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske u daljem tekstu: SGRS - br. 27/93, 14/94, 10/95 i 22/96) i članu 82. stav 4. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju (SNFBiH br. 29/98). V ŽALBENI NAVODI 18. Podnosioci prijava tvrde da su povrijeđena njihova prava prema članovima 8. i 13. Konvencije i članu 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Oni se dalje žale da je Federacija Bosne i Hercegovine, kao potpisnica Sporazuma o penzijama, pristala na diskriminitorno djelovanje Sporazuma kada je odlučila da prihvati ovaj način isplate penzija. Podnosioci prijava se takođe žale da su diskriminirani u uživanju prava na socijalno osiguranje prema članu 9. Ugovora. 19. Podnosioci prijave traže da Komisija naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da nastavi isplaćivati njihove penzije. Podnosioci prijava takođe traže da Komisija obaveže Federaciju Bosne 5

6 i Hercegovine da im isplati kompenzaciju na ime razlike u iznosu penzija koju bi primali od Fonda FBiH za period u kome su primali penziju od Fonda RS. VI PODNESCI STRANA A. Federacija Bosne i Hercegovine 20. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da treba nastaviti primjenjivati Sporazum o penzijama do konačnog rješenja na nivou države Bosne i Hercegovine iz razloga pravne sigurnosti, jer su prilikom donošenja i potpisivanja Sporazuma razmotreni svi problemi u načinu podjele obaveza između nosilaca osiguranja (Fonda FBiH i Fonda RS). Federacija Bosne i Hercegovine ističe da se pitanjem iznalaženja rješenja na državnom nivou, kojim bi se zamijenio Sporazum o penzijama, bave entitetska ministarstva, državno Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija, Ombudsmeni Bosne i Hercegovine i Svjetska banka. Federacija Bosne i Hercegovine dalje napominje da je Svjetska banka izradila Memorandum o razumijevanju u vezi sa međuentitetskim odnosima po pitanju penzijskih prava, koji predstavlja usaglašene stavove entitetskih vlada koje će biti potpisnice ovog Memoranduma. Federacija Bosne i Hercegovine dalje navodi da su u okviru revidiranog Memoranduma predstavnici oba entiteta postigli dogovor o finansiranju penzija koje su ostvarene prije 30. aprila godine, odnosno o finansiranju ovih penzija nakon stvarnog povratka korisnika penzije u mjesto ranijeg prebivališta. 21. Federacija Bosne i Hercegovine ističe da je sporno da li su se podnosioci prijava u ovakvim slučajevima stvarno vratili da žive na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, jer se u većini slučajeva u rješenjima od 1. oktobra godine koje je donio Fond RS, a po kojima je izvršen obračun penzija podnosiocima prijava, njihove adrese nalaze na teritoriji Republike Srpske, odnosno Državne zajednice Srbije i Crne Gore. 22. Federacija Bosne i Hercegovine dalje navodi da Fondovi FBiH i RS isplaćuju različite iznose penzija u odnosu na zakonski nivo penzija, što je uslovljeno individualnim finansijskim mogućnostima ovih nosilaca osiguranja. Federacija Bosne i Hercegovine na ovom mjestu ukazuje na činjenicu da je stopa doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje po kojoj se osiguravaju sredstva za isplatu penzija različita. Tako je u Federaciji Bosne i Hercegovine neto stopa doprinosa 35,2%, a u Republici Srpskoj 24%. Tužena Strana dalje ističe da je Fond FBiH od januara godine do augusta godine isplaćivao penzije po koeficijentu za obračun 1,00, a od septembra godine po koeficijentu za obračun 1,06, a u isto vrijeme materijalne mogućnosti nosioca osiguranja u Republici Srpskoj su omogućavale isplatu penzija po koeficijentu manjem od 1, Federacija Bosne i Hercegovine na kraju svog izlaganja o činjenicama ističe da visina penzija koje se isplaćuju u skladu sa finansijskim mogućnostima, odnosno raspoloživim sredstvima nosilaca osiguranja svakog mjeseca, ne može biti kriterij prema kojem bi se odlučilo o promjeni nosioca osiguranja koji vrši isplatu penzije. Federacija Bosne i Hercegovine posebno ističe da ukoliko bi korisnik penzije određivao, odnosno birao prema trenutnoj situaciji, odnosno visini penzije koju entitetski fond isplaćuje za određeni mjesec, to bi za posljedicu imalo pravnu nesigurnost u ostvarivanju stečenih prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja i stalno šetanje isplata penzija. 1. U pogledu prihvatljivosti 24. Federacija Bosne i Hercegovine tvrdi da bi Komisija trebala proglasiti prijave neprihvatljivim prema članu VIII(2)(c) Sporazuma kao očigledno neosnovane. Federacija Bosne i Hercegovine ističe da podnosioci prijava nemaju pravo na penziju Fonda FBiH, zato što u skladu sa Sporazumom o penzijama podnosioci prijava treba da nastave primati penziju iz penzijskog fonda koji im je posljednji isplaćivao penziju tj. iz Fonda RS. Federacija Bosne i Hercegovine ističe da nije ona jedina dužna da isplaćuje penzije koje je utvrdio bivši Fond SRBiH, jer su nasljednici 6

7 7 Fonda SRBiH: Fond FBiH i Fond RS, a Sporazumom o penzijama je samo riješeno pitanje podjele obaveza između ova dva fonda, koja su nastala poslije aprila godine. 25. Federacija Bosne i Hercegovine dalje ističe prigovor ratione personae jer su podnosioci prijava ostvarili pravo na penziju kod Fonda RS, a nisu bili predratni penzioneri. 2. U pogledu merituma a. Član 8. Konvencije 26. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da je donošenje Sporazuma o penzijama bila neophodna mjera radi sprječavanja haotičnog stanja tj. sprječavanja zloupotrebe isplate penzija iz dva fonda. Kako su poduzeti koraci za iznalaženje rješenja na državnom nivou kojim bi se zamijenio Sporazum o penzijama, tužena Strana smatra da nije povrijedila član 8., s obzirom na ograničavajuće klauzule koje se nalaze u stavu 2. ovog člana Konvencije. b. Član 13. Konvencije 27. Federacija Bosne i Hercegovine ističe da, da bi došlo do kršenja člana 13. Konvencije, neophodno bi bilo da je zaista povrijeđen neki drugi član Konvencije, što kod podnosilaca prijava nije slučaj. Slijedom iznesenog Federacija ističe da član 13. nije povrijeđen. c. Član 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju 28. Federacija Bosne i Hercegovine podsjeća da se penzijsko i invalidsko osiguranje u Bosni i Hercegovini do godine, a i danas, zasniva na principu tekućeg pokrića obaveza odnosno međugeneracijske solidarnosti. Zbog toga penzijski sistem ima karakter općeg socijalnog osiguranja. Federacija Bosne i Hercegovine dalje podsjeća Komisiju da je Dom ustanovio da se doprinosi uplaćeni u fond za starosne penzije mogu smatrati pravom na imovinu dijela tog fonda, ali ne postoji pravo na socijalna primanja, odnosno penziju u određenom iznosu (predmet br. CH/99/1554, Pezer, odluka o prihvatljivosti od 7. juna 2000., tačka 5, Odluke januar-juni 2000.). Federacija Bosne i Hercegovine ističe da je Dom istu analizu primijenio i u predmetu Vidosava Mičić (predmet br. CH/03/12994, Mičić, odluka o prihvatljivosti i meritumu od 4. novembra 2003.) i zaključio da podnositeljica prijave prima manju penziju nego što je očekivala, te da njena penzija, koja je manja od penzije osoba koju isplaćuje Fond FBiH, ne predstavlja uplitanje u njeno pravo prema članu 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Tužena Strana ističe da se radi o srodnim predmetima i predlaže da Komisija u ovim predmetima primijeni iznesenu praksu Doma. Slijedom iznesenog, tužena Strana ističe da u konkretnim predmetima nije povrijeđen član 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. d. Član 9. Ugovora u vezi sa članom II(2)(b) Sporazuma o ljudskim pravima 29. Federacija Bosne i Hercegovine ističe da je poslije donošenja odluke u predmetu br. CH/02/8923 Kličković i dr., Fondu FBiH dostavljeno oko zahtjeva za isplatu penzija iz Fonda FBiH od korisnika kojima penzije sada isplaćuje Fond RS. Međutim, Federacija Bosne i Hercegovine podsjeća da nijedan korisnik penzije sa područja Federacije Bosne i Hercegovine nije podnio zahtjev za isplatu penzije iz Fonda RS. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da je osnovni razlog za ovako veliki broj zahtjeva podnesenih Fondu FBiH, kao i nepodnošenje zahtjeva Fondu RS, razlika u visini isplaćenih penzija. 30. Federacija Bosne i Hercegovine navodi neke statističke pokazatelje u pogledu isplate penzija. Prema tim pokazateljima ukupan broj korisnika penzija na isplati je: korisnika kod Fonda FBiH, a korisnika kod Fonda RS. S druge strane stopa doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje je 35,249% u Federaciji Bosne i Hercegovine, a 24,00% u Republici Srpskoj. Federacija Bosne i Hercegovine tvrdi da je iz statističkih podataka vidljivo da se za ukupan broj

8 korisnika penzija u Bosni i Hercegovini isplata vrši 61,1% iz Fonda FBiH, a 38,9% iz Fonda RS. Tužena Strana dalje navodi da je stopa doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje u Federaciji Bosne i Hercegovine veća za 46,9% u odnosu na stopu u Republici Srpskoj. 31. Federacija Bosne i Hercegovine uvjerava Komisiju da gore izneseni pokazatelji opravdavaju dalju primjenu Sporazuma o penzijama, što opravdava i potreba pravne sigurnosti u ostvarivanju prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja. 32. Federacija Bosne i Hercegovine napominje da je jedino prihvatljivo rješenje, kojim bi se zamijenio Sporazum o penzijama, donošenje zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju na nivou države Bosne i Hercegovine, kojim bi se utvrdili jedinstveni instrumenti za finansiranje penzijskog i invalidskog osiguranja i uspostava institucija za sprovođenje penzijskog i invalidskog osiguranja na državnom nivou. Federacija Bosne i Hercegovine na kraju navodi da je iz razloga koje je navela u svojim zapažanjima, činjenicama i dokazima opravdala kako donošenje tako i primjenu Sporazuma o penzijama do konačnog rješavanja ovog pitanja na državnom nivou. Iz ovih razloga Federacija Bosne i Hercegovine zaključuje da Sporazum o penzijama nema diskriminatorni karakter jer je zaključen iz potrebe nužnosti i predstavlja mjeru zaštite korisnicima penzija, a nikako ne predstavlja instrument diskriminacije kako tvrde podnosioci prijava. Iz ovih razloga Federacija Bosne i Hercegovine ističe da nije došlo do diskriminacije podnosilaca prijava prema članu 9. Ugovora u vezi sa članom II(2)(b) Sporazuma o ljudskim pravima. B. Podnosioci prijava 33. Podnosilac prijave u predmetu br. CH/03/12861 J.I. u svojim zapažanjima od 7. maja godine uglavnom ponavlja navode iz prijave. On ističe da su navodi Federacije Bosne i Hercegovine neosnovani, jer je Sporazum o penzijama zaključen na njegovu štetu i ima diskriminatoran karakter. Podnosilac prijave ponavlja da želi da prima penziju kod penzijskog fonda kod kojeg je stekao pravo na penziju, a to je prema njegovim navodima Fond FBiH. On predlaže Komisiji da postupi na način kako je Dom postupio u predmetu CH/02/8923 Đoko Kličković i dr., odnosno, da donese odluku kojom će utvrditi diskriminaciju i povredu člana 9. Ugovora u vezi sa članom II(2)(b) Sporazuma. VII MIŠLJENJE KOMISIJE 34. Komisija podsjeća da je prijava podnesena Domu za ljudska prava u skladu sa Sporazumom. S obzirom da Dom o njoj nije odlučio do 31. decembra godine, Komisija je, u skladu sa članom 5. Sporazuma iz godine, sada nadležna da odlučuje o ovoj prijavi. Pri tome, Komisija će uzimati u obzir kriterije za prihvatljivost prijave sadržane u članu VIII(2) Sporazuma. Komisija, takođe, zapaža da se Pravila procedure kojima se uređuje njeno postupanje ne razlikuju, u dijelu koji je relevantan za predmet podnosioca prijave, od Pravila procedure Doma, izuzev u pogledu sastava Komisije. A. Prihvatljivost 35. Prije razmatranja merituma predmeta Komisija mora odlučiti da li da prihvati prijavu uzimajući u obzir kriterije prihvatljivosti sadržane u članu VIII(2) Sporazuma. U skladu sa članom VIII(2) Sporazuma [Komisija] će odlučiti koje prijave će prihvatiti. Pri tome će [Komisija] uzeti u obzir sljedeće kriterije: (c) [Komisija] će takođe odbiti svaku žalbu koju bude smatrala nespojivom sa ovim Sporazumom, ili koja je očigledno neosnovana, ili predstavlja zloupotrebu prava žalbe. 1. Odgovornost Bosne i Hercegovine 8

9 36. Komisija zapaža da Bosna i Hercegovina nije dostavila svoja zapažanja o prihvatljivosti i meritumu ovih prijava. Komisija, prema tome, smatra da Bosna i Hercegovina nema primjedbi u pogledu prihvatljivosti ovih prijava. 37. Komisija dalje zapaža da je vjerovatno Bosna i Hercegovina pravni sljednik bivšeg Društvenog fonda SRBiH, uključujući prava i obaveze prema ovim podnosiocima prijava (vidi već spomenutu odluku Kličković i dr.). S druge strane, kako je u činjeničnom dijelu istaknuto, ove prijave postavljaju veoma važna pitanja koja su značajna za državu Bosnu i Hercegovinu. Komisija iz ovih razloga smatra da su prijave prihvatljive u odnosu na Bosnu i Hercegovinu. 2. Odgovornost Federacije Bosne i Hercegovine a. Da li su prijave očigledno neosnovane 38. Federacija Bosne i Hercegovine u svojim zapažanjima uvjerava Komisiju da prijave treba proglasiti neprihvatljivim kao očigledno neosnovane. Federacija Bosne i Hercegovine navodi da podnosioci prijava nemaju pravo da primaju penzije od Fonda FBiH, jer su bili penzioneri Fonda RS kada je Sporazum o penzijama stupio na snagu. 39. Komisija zapaža da je Dom smatrao u odluci Kličković i dr. da pitanja u pogledu primjene Sporazuma o penzijama predstavljaju legitimna pitanja i da su u nadležnosti Doma (a sada Komisije). Osim toga, Komisija zapaža da je ovo pitanje postalo veoma važno egzistencijalno pitanje za čitavu grupu stanovništva, penzionere povratnike u Federaciju Bosne i Hercegovine. Prema tome, Komisija odbacuje prijedlog Federacije Bosne i Hercegovine da prijave proglasi neprihvatljivim kao očigledno neosnovane. b. Da li su prijave prihvatljive ratione personae 40. Federacija Bosne i Hercegovine dalje ističe u zapažanjima prigovor ratione personae tvrdeći da su podnosioci prijava svoje pravo na penziju ostvarili kod Fonda RS i da nisu predratni penzioneri. Iz ovog razloga Federacija Bosne i Hercegovine predlaže Komisiji da, u skladu sa članom VIII(2)(c) Sporazuma, proglasi prijave neprihvatljivim. 41. Komisija zapaža da se žalbeni navodi podnosilaca prijava odnose na pitanja koja su posljedica primjene Sporazuma o penzijama od strane Federacije. Federacija Bosne i Hercegovine ističe da podnosioci prijava nisu predratni penzioneri i da su svoje pravo na penziju ostvarili kod Fonda RS. Međutim, Komisija zapaža da je podnosilac prijave u predmetu CH/03/12861, J.I., godine dobio privremeno rješenje o penziji u Tuzli. S druge strane, Komisija takođe zapaža da su podnosioci prijava najveći dio svog penzijskog staža ostvarili radeći na sadašnjoj teritoriji Federacije, te da su se ponovo vratili da žive na teritoriji Fedracije. Komisija smatra da posljedice primjene Sporazuma o penzijama pogađaju podnosioce prijava, a kako je Federacija Bosne i Hercegovine potpisnica Sporazuma o penzijama, ona mora snositi određenu odgovornost za situaciju u kojoj se nalaze podnosioci prijava. Iz ovih razloga Komisija odlučuje da odbaci prijedlog Federacije Bosne i Hercegovine da prijave proglasi nespojivim ratione personae sa Sporazumom. 3. Zaključak o prihvatljivosti 42. Pošto nisu utvrđeni drugi osnovi za proglašavanje prijava neprihvatljivim, Komisija proglašava prijave prihvatljivim po svim osnovama u odnosu na Bosnu i Hercegovinu i Federaciju Bosne i Hercegovine. B. Meritum 43. U skladu sa članom XI Sporazuma sljedeće pitanje koje Komisija mora razmotriti je da li ustanovljene činjenice otkrivaju kršenje obaveza koje tužene Strane imaju prema Sporazumu. U 9

10 skladu sa članom I Sporazuma Strane su obavezne da "osiguraju svim osobama pod svojom jurisdikcijom najviši stepen međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda", uključujući i prava i slobode propisane Konvencijom. 1. Član 1. Protokola br 1. uz Konvenciju 44. Podnosioci prijava se žale da su povrijeđena njihova imovinska prava prema članu 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Ova odredba glasi: Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko se ne smije lišiti svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. Ove odredbe ne zadiru u pravo država da donesu zakone koje smatraju neophodnim za reguliranje upotrebe imovine u skladu sa općim interesom ili radi osiguranja plaćanja poreza, drugih doprinosa ili novčanih kazni." 45. Komisija zapaža da je Evropska komisija za ljudska prava smatrala da u slučaju kada je osoba davala doprinos u penzijski fond, to može predstavljati imovinsko pravo u odnosu na dio navedenog fonda, te izmjena penzijskih prava u takvom sistemu u principu može postaviti pitanja prema članu 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Međutim, Evropska komisija je takođe smatrala da Konvencija ne garantuje pravo na određenu socijalnu potporu (vidi, npr. Müller protiv Austrije, odluka od 1. oktobra 1975., prijava br. 5849/72, D.R. 3, str. 31; i Tricković protiv Slovenije, prijava br /98, odluka od 27. maja 1998.). Evropska komisija je posebno naglasila da ne postoji pravo na primanje socijalne potpore u određenom iznosu. Evropski sud za ljudska prava je izjavio da pravo na određeno primanje socijalne pomoći, u dijelu koji je predviđen važećim zakonodavstvom, jeste materijalno pravo u smislu člana 1. Protokola br. 1. (Evropski sud za ljudska prava, Gaygusuz protiv Austrije, presuda od 31. augusta 1996., Izvještaji o presudama i odlukama IV, tačka 41). 46. Komisija podsjeća da je Dom više puta razmatrao sistem penzijskog osiguranja u Bosni i Hrecegovini. Kako je Dom ustanovio, sistem penzijskog osiguranja u Bosni i Hercegovini zasniva se na načelu plati i idi i ima karakter općeg socijalnog osiguranja (vidi već pomenutu odluku Kličković i dr., tačka 80). 47. Komisija zapaža da je Dom ustanovio da se doprinosi uplaćeni u fond za starosne penzije mogu smatrati pravom na imovinu dijela tog fonda, ali da nema prava na primanje socijalne pomoći u određenom iznosu (vidi predmet br. CH/99/1554 Pezer odluka o pihvatljivosti od 7. juna 2000., tačka 5., Odluke januar juni 2000.). Usljed prirode penzijskog sistema u Bosni i Hercegovini ista analiza se može primijeniti i na ove predmete. 48. Radi toga Komisija na osnovu dostupnih dokaza smatra da činjenica da podnosioci prijava primaju manje penzije od penzija koje isplaćuje Federacija Bosne i Hercegovine, ne predstavlja uplitanje u njihova prava prema članu 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Prema tome, Komisija zaključuje da Bosna i Hercegovine i Federacija Bosne i Hercegovine nisu povrijedile prava podnosilaca prijava na mirno uživanje imovine prema članu 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. 2. Diskriminacija u uživanju prava na socijalnu sigurnost prema članu 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima 49. Komisija zapaža da je Dom smatrao da žalbe u vezi sa pravima podnosilaca prijava na socijalnu sigurnost spadaju u okvir prava zaštićenih članom 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (vidi već pomenutu odluku Kličković i dr., tačka 84). Prema tome u skladu sa članom II(2)(b) Sporazuma, Komisija može razmotriti navodne povrede takvih prava u vezi sa diskriminacijom po bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili društveno porijeklo, pripadnost nacionalnoj 10

11 manjini, imovina, rođenje ili drugi status". Podnosioci prijava navode diskriminaciju, i prema tome Komisija će razmatrati prijave u smislu člana 9. Ugovora, koji glasi: Države članice ovog ugovora priznaju pravo svakoj osobi na socijalnu sigurnost, uključujući tu socijalno osiguranje. 50. Prilikom odlučivanja da li su podnosioci prijava diskriminirani u uživanju prava na socijalnu sigurnost, Komisija mora prvo odlučiti da li je prema podnosiocima prijava različito postupano u odnosu na druge koji se nalaze u istoj ili relativno sličnoj situaciji. Komisija podsjeća da je Dom smatrao da će se svako različito postupanje smatrati diskriminatornim ukoliko nema razumno i objektivno opravdanje, tj. ako ne slijedi legitiman cilj ili ako nema razumnog odnosa proporcionalnosti između upotrijebljenih sredstava i cilja koji se želi postići (vidi predmet br. CH/97/67 Zahirović, odluka o prihvatljivosti i meritumu uručena 8. jula 1999., tačka 120., Odluke januar-juni 1999.). U skladu sa ovim pristupom Komisija je razmatrala da li druge kategorije penzionera predstavljaju druge u istoj ili relativno sličnoj situaciji u odnosu na podnosioce prijava. 51. Komisija primjećuje da podnosioci prijava nisu predratni penzioneri. Podnosilac prijave u predmetu CH/03/12861, J.I. je godine dobio privremeno rješenje o penziji u Tuzli. Međutim, Komisija primjećuje da su podnosioci prijava najveći dio svojih doprinosa plaćali Fondu SRBiH i da spadaju u populaciju penzionera koja se vratila i živi na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Komisija zapaža da se ovakva situacija u kojoj se nalaze podnosioci prijava može porediti sa penzionerima koji su najveći dio svog penzijskog staža ostvarili prije izbijanja oružanog sukoba godine kod Fonda SRBiH i koji su ostali da žive na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, gdje su i ostvarili pravo na penziju (vidi već pomenutu odluku Kličković i dr., tačka 86). Komisija dalje primjećuje da ovi podnosioci prijava zbog primjene Sporazuma o penzijama nisu u mogućnosti ostvariti pravo na penziju kod Fonda FBiH. 52. Prema sadašnjoj praksi, penzija penzionera koju isplaćuje Fond RS je, samo zbog činjenice što je u toku oružanog sukoba izmješten na teritoriju Republike Srpske, znatno manja od prosječne penzije penzionera Fonda SRBiH u sličnoj situaciji, a koji je ostao na teritoriji današnje Federacije Bosne i Hercegovine. Čini se da bi podnosioci prijava primali veće penzije ukoliko bi im penzije isplaćivao Fond FBiH i da imaju interesa da im penzije isplaćuje taj Fond. Federacija Bosne i Hercegovine daje na uvid tabelarni prikaz prema kojem bi podnosioci prijava navodno primali manje penzije ukoliko bi ih isplaćivao Fond FBiH. Komisija zapaža da Federacija ne prikazuje metod koji je koristila za utvrđivanje visine ovih penzija. Komisija takođe zapaža da su ovi argumenti Federacije u suprotnosti sa analizom činjenica po pitanju penzionog sistema koju je utvrdio Dom (vidi već pomenutu odluku Kličković i dr., tačke 8-16). Osim toga, uviđajući da Federacija Bosne i Hercegovine nije potkrijepila svoje sadašnje navode, Komisija ne može prihvatiti tabelarni prikaz kao činjenicu koja ukazuje na stvarni iznos penzija koje bi podnosioci prijava trebali primati ukoliko bi ih isplaćivao Fond FBiH. Bez obzira na prigovore Federacije, podnosioci prijava su dokazali da su se vratili da žive na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine. Oni sada primaju niže penzije samo zato što su napustili Federaciju na određeni period (tokom sukoba u Bosni i Hercegovini), da bi živjeli na teritoriji sadašnje Republike Srpske. 53. Komisija podsjeća da je Dom našao da ovakva situacija u kojoj se nalazi ova populacija penzionera koji žive u Federaciji, gdje su troškovi života viši nego u Republici Srpskoj, i koji primaju penziju od Republike Srpske, predstavlja znatnu prepreku povratku raseljenih osoba i provedbi Aneksa 7 uz Opći okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini, kao jednom od najvažnijih ciljeva u rješavanju sukoba u Bosni i Hercegovini (vidi već pomenutu odluku Kličković i dr., tačka 89). Dom je takođe ustanovio da je status raseljenih osoba, relevantan status u svrhu člana II(2)(b) Sporazuma: Jedini razlog koji se navodi za taj različit tretman je Sporazum o penzijama, koji svojim uslovima čini status raseljene osobe osnovom za različito postupanje. Ali status raseljene osobe ne može opravdati različito postupanje, posebno kad, kao ovdje, nosi konotacije diskriminacije po etničkim osnovama. U ovim okolnostima, Dom zaključuje da različito, 11

12 lošije, postupanje prema podnosiocima prijava, u pogledu isplate njihovih penzija, nema objektivno opravdanje. 54. Komisija smatra da se navedeni zaključak Doma u potpunosti može primijeniti na situaciju u kojoj se nalaze podnosioci prijava. Slijedom iznesenog, Komisija zaključuje da se prema podnosiocima prijava različito postupalo, a da to različito postupanje nema objektivno opravdanje, te su prema tome podnosioci prijava diskriminirani u uživanju prava na socijalnu sigurnost zagarantiranu članom 9. Ugovora. 55. S obzirom na gore navedeno Komisija mora razmotriti koja je od tuženih Strana odgovorna za diskriminaciju podnosilaca prijava. a. Odgovornost Federacije Bosne i Hercegovine 56. Komisija zapaža da je Federacija Bosne i Hercegovine jedna od potpisnica Sporazuma o penzijama te da je diskriminacija podnosilaca prijava direktni razultat primjene Sporazuma o penzijama (vidi već pomenutu odluku Kličković i dr., tačka 91). Štaviše, Federacija Bosne i Hercegovine u svojim zapažanjima uvjerava Komisiju u opravdanost primjene Sporazuma o penzijama. U ovim okolnostima Komisiji se čini da Federacija Bosne i Hercegovine nema namjeru odustati od primjene Sporazuma o penzijama. Shodno utvrđenoj praksi Doma, Komisija zaključuje da je Federacija Bosne i Hercegovine odgovorna za diskriminaciju podnosilaca prijava u uživanju prava zaštićenih članom 9. Ugovora. b. Odgovornost Bosne i Hercegovine 57. Imajući u vidu gore navedeno Komisija smatra da, pošto su pitanja iz oblasti penzijskog osiguranja u nadležnosti entiteta, te pošto Bosna i Hercegovina nije strana potpisnica Sporazuma o penzijama, Bosna i Hercegovina nije odgovorna za ustanovljenu diskriminaciju podnosilaca prijava u uživanju prava zaštićenih članom 9. Ugovora. 3. Članovi 8. i 13. Konvencije 58. S obzirom na ustanovljenu diskriminaciju podnosilaca prijava u uživanju prava zaštićenih članom 9. Ugovora, Komisija zaključuje da nije neophodno posebno ispitati prijave prema članovima 8. i 13. Konvencije. VIII PRAVNI LIJEKOVI 59. U skladu sa članom XI(1)(b) Sporazuma, Komisija zatim mora obraditi pitanje koje korake tužena Strana treba preduzeti da bi ispravila ustanovljena kršenja Sporazuma. S tim u vezi, Komisija će razmotriti donošenje naredbe da se sa kršenjem prestane i od njega odustane, novčanoj naknadi kao i privremenim mjerama. Komisija nije neophodno vezana zahtjevima podnosilaca prijava. 60. Komisija zapaža da je ustanovila da je Federacija Bosne i Hercegiovine odgovorna za diskriminaciju podnosilaca prijava u uživanju prava zagarantovanih članom 9. Ugovora. 61. Podnosioci prijava traže da Komisija obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine da im isplati kompenzaciju na ime razlike između iznosa penzija koje bi primali od Fonda FBiH u odnosu na iznose penzija koje su primali od Fonda RS. Podnosioci prijava takođe traže da Komisija obaveže Federaciju Bosne i Hercegovine da im nastavi isplaćivati penzije iz Fonda FBiH. 62. U ovakvim okolnostima s obzirom na ustanovljenu diskriminaciju, Komisija smatra odgovarajućim da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da u roku od dva mjeseca po primitku ove odluke preduzme sve neophodne zakonske i administartivne mjere kako bi osigurala da podnosioci prijava više ne budu diskriminirani u uživanju svojih prava na penziju zagarantiranih 12

13 članom 9. Ugovora, posebno u poređenju sa onim penzionerima koji su ostali u Federaciji Bosne i Hercegovine u toku oružanog sukoba. 63. Komisija dalje naređuje Federaciji Bosne i Hercegovine da svakom od podnosilaca prijava isplati razliku između penzije koju je primao prema Sporazumu o penzijama i iznosa koji bi taj podnosilac prijave dobijao od Fonda FBiH od datuma podnošenja prijave Domu za ljudska prava (14. januara godine, vidi tačku 4 gore) do datuma kada Federacija Bosne i Hercegovine postupi u skladu sa pravnim lijekom koji je naređen u tački 62. gore. IX ZAKLJUČCI 64. Iz ovih razloga, Komisija odlučuje: 1. jednoglasno, da prijave u cijelosti proglasi prihvatljivim protiv Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine; 2. jednoglasno, da Bosna i Hercegovina i Federacija Bosne i Hercegovine nisu povrijedile prava podnosilaca prijava na mirno uživanje imovine prema članu 1. Protokola br.1. uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima; 3. jednoglasno, da je Federacija Bosne i Hercegovine diskriminirala podnosioce prijava u uživanju njihovih prava na socijalnu sigurnost prema članu 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, čime je Federacija Bosne i Hercegovine prekršila član I Sporazuma; 4. jednoglasno, da Bosna i Hercegovina nije diskriminirala podnosioce prijava u uživanju njihovih prava na socijalnu sigurnost prema članu 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima; 5. jednoglasno, da nije potrebno ispitivati prijave prema članovima 8. i 13. Evropske konvencije o ljudskim pravima; 6. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da preduzme sve zakonske i administrativne korake, u roku od dva mjeseca po primitku ove odluke, kako bi osigurala da podnosioci prijava više ne budu diskriminirani u uživanju prava na penziju zagarantiranih članom 9. Međunarodnog ugovora o ekonomskim, socijalnim i kultrunim pravima, posebno u poređenju sa penzionerima koji su u toku oružanog sukoba ostali u Federaciji Bosne i Hercegovine; 7. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da svakom od podnosilaca prijava isplati razliku između penzije koju je primao prema Sporazumu o penzijama i iznosa koji bi taj podnosilac prijave dobio od Fonda FBiH od datuma podnošenja prijave Domu za ljudska prava (14. januara godine, vidi tačku 4 gore) do datuma kada Federacija Bosne i Hercegovine postupi u skladu sa pravnim lijekom koji je naređen u zaključku br. 6. gore; i 8. jednoglasno, da naredi Federaciji Bosne i Hercegovine da izvijesti Komisiju ili njenog pravnog sljednika u roku od dva mjeseca po primitku ove odluke o koracima poduzetim u sprovođenju gore spomenutih naredbi. 13

14 (potpisao) (potpisao) J. David YEAGER Jakob MÖLLER Arhivar Komisije Predsjednik Komisije 14